уторак, 28. фебруар 2012.

Силовање Алпинизма

Са распадом оне свима познате државе почетком деведесетих распали су се и многи друштвени системи и почело је неко друго,чудно време. Време које можда најбоље описују две народне узречице: "Кад мачака нема, мишеви коло воде" и "Кад паметни заћуте, а ...". То друго, садашње време барам у свету планинарста остаће сигурно запамћено као ера перфидног уништавања алпинизма. Да ли се то дешава из нехата, незнања, са или без предумишљаја, комбиновано у овом тренутку можда и није битно јер је жртва и даље жива, а силовање у току.

Ниже у текту налази се моје писмо Планинарском савезу Србије као коментар на предлог новог правилника ове установе, а којим се регулишу све ствари везано за планинарство у земљи.

Дакле писмо:

Poštovani Borise,

obraćam se Vama i ostalim članovima komisije za izradu predloga novog statuta PSS čije mail-ove nemam, kao i UO PSS te vas molim da svima prosledite.

Moje ime je Siniša Vujić i bavim se planinarenjem, sportskim penjanjem i alpinizmom zadnjih 18 godina. U poslednjih nekoliko godina sigrno da spadam u grupu ljudi koji baram po broju bodova (međunarodni sportista) se bavi najintezivnije alpinizmom u Srbiji. Poslovno se bavim sportskom medicinom, a trenutno sam i na doktorskim studijama iz oblasti sporta. Stoga smatram da imam pravo da komentarišem predlog novog statuta PSS, a naročito član 8 i 51 u kojem se mešaju oblici kretanja, discipline, tehnike i taktike. 

**********************************************************************************

Члан 8

Савез у складу са постављеним циљевима развија следеће планинарске спортске дисциплине:

Изворне планинарске дисциплине:
-          пешачење у природи,
-          планинарење,
-          планинарска оријентација,
-          планинско трчање,
-          брдски (планински) бициклизам.

Техничке планинарске дисциплине:
            1. Алпинизам:
-          слободно пењање,
-          пењање у леду,
-          високогорство,
-          кањонинг,
-          турно скијање.
            2. Спортско пењање:
-          спортско пењање на природној стени,
-          спортско пењање на вештачкој стени.
            3. Спелеологија
            4. Експедиционизам
*************************************************************************
Da bi razumeli moju kritiku, podsetiću vas na neke osnove:

Nauka koja izučava oblik ljudskog kretanja zove se Antropomotorika, i u okviru nje prepoznaju se dva oblika kretanja kod ljudi:

1. Filogenetski oblici kretanja, poput puzanja, hodanja, trčanja; koji su svojstveni svim oblicima iste biološke vrste, dakle svim ljudima i njihov razvoj je genetski određen.
2. Ontogenetski oblici kretanja se razvijaju tokom života i specifičnost su svake jedinke, to su složeni oblici kretanja poput plivanja, vožnje bicikla, skijanja, baratanje loptom itd. i proces usvajanja ovog oblika kretanja zove se motorno učenje.

Kroz primer bi ovo značilo sledeće: Trčanje je filogenetska aktivnost svojstvena svima, ali atletsko trčanje je tehnika trčanja koja se uči kroz trening i bavljenje atletikom. Isto tako je i sa hodanjem ili penjanjem.
Svi znamo da hodamo ali ne i da hodamo po neuređenom terenu, što bi se moglo nazvati planinsko hodanje. Isto to po pitanju penjanja, sva deca/ljudi znaju da se penju bez učenja ali slobodno penjanje, tehničko penjanje, speleo penjanje, penjanje po snegu i ledu svakako da su tehnike koje se uče i koje nisu genetski određene.

Sa svim ovim u vezi probaću da napravim predlog nove podele planinarskih disciplina i tehnika kako bi vam bila jasnija i sama podela na discipline:

Planinarske tehnike:
1. planinsko hodanje
2. planinsko trčanje
3. slobodno penjanje
4. tehničko penjanje
5. penjanje u snegu i ledu
6. kombinovano (stena i led) penjanje
7. speleo tehnika
8. planinska vožnja bicikla
9. planinsko skijanje
10. planinska orjentacija

Netakmičarske planinarske discipline (sa tehnikama koje se koriste):
1. Planinarenje - 1
2. Alpnizam - 1,3,4,5,6,9
3. Sportsko penjanje - 1,3
4. Boldering - 1,3
5. Turno skijanje - 1,9
6. Speleologija - 1,7
7. Kanjoniing - 1,7
8. Brdski biciklizam - 8

Takmičarske planinarske discipline:
1. Takmičarsko sportsko penjanje - 3
2. Takmičenje u bolderingu - 3
3. Takmičenje u kombinovanom penjanju/ledno penjanje - 5,6
4. Takmičarsko turno skijanje - 9
5. Planinska orjentacija - 2, 10
6. Planinsko trčanje (Sky ranning) - 2

Jako je bitan prefiks takmičarski/o. Jedinstvenost planinarskih disciplina upravo je ta što osnovni motiv pokretanja neke aktivnosti kod ljudi nije bilo takmičenje već boravak u prirodi, a da se daljom evolucijom istog došlo i do takmičenja. Što je u suprotnosti sa razvojem skoro svim ostalih sportova i zbog čega sve standardizovane reči u planinarstvu ne upućuju na takmičerski karakter neke discipline već je treba posebo naglasiti.

Svaka od ovih disciplina može da ima i svoje poddiscipline, kao što u okviru alpinizma postoji (tradicionalno/sportsko/tehničko penjanje u suvoj steni ili recimo ledno/drajtuling i kombinovano penjane u snegu i ledu,...) ili u sportskom penjanje gde postoje dve discipline (na veštačkoj i prirodnoj steni, brzinsko i težinsko) itd. 

Zašto sam isključio visokogorstvo - zato što je planinarenje reč koja odlično oslikava šta se dešava u toj disciplini. Iz nekog razloga reč planinarenje je srozana na nivo pešačenja u priordi/livadarenja dok je na njeno mesto došla reč visokogorstvo, kao da planinarenje nema težinu samo po sebi. Visokogorstvo predstavlja sinonim za planinarenje, tom reči se do pre koju godinu lakše komuniciralo među planinarima, reč koja je brže i lakše opisivala mesto planinarske akcije. Uvođenjem  visokogorstva kao discipline u poslednjih deset godina napravio se dodatni problem o kome ću kasnije nešto više pisati. 

Pešačenje u prirodi ili žargonski rečeno livadarenje nikako ne može da bude sportska disciplina jer nema svoju tehniku i zato sam ga isključio iz spiska disciplini. Za ovaj vid kretanja čovek primenjuje svakodnevno hodanje koje je genetski određeno (filogenetsko kretanje). Dok je za planinarenje neophodno znati i tehniku kretanja po neuređenom terenu (npr. položaj stopala pri kretanju po kosini, položaj ruku pri kretanju: na rancu, pored tela u njihanju, prekrštene na grudima, korišćenje štapova/cepina itd)  

Zašto sam izbacio ekspedicionizam kao disciplinu - zato što je to stil/taktika, a ne tehnika ili disciplina penjanja. Izučava se u okviru taktike u alpinizmu. Pored ove taktike penjanja koji je u mnogome prevaziđena, danas postoje još dva savremenija stila/taktike penjanja: alpinistički i kapsul stil. O svakoj od ovih taktika/stilova napisano je mnogo i može se lako naći u stručnoj literaturi tako da prednosti i mane svake od nje neću navoditi ali je jedno sigurno da ekspedicionizam nije tehnika ili disciplina već taktika. O ovoj taktici govori se i u važećem pravilniku PSS o klasifikaciji alpinističkih uspona pod članom 8.
Primer taktike u drugim sportovima: defanzivna, ofanzivna igra, 1 na 1, presing itd.


Po pitanju visokogorstva moraću malo više da napišem. Krajem osamdesetih PSS usvojio je kao svoj zvanični dokument Alpinistički pravilnik koji je uz neke manje izmene i dan danas na snazi i kojim se pored klasičnih uspona u steni, snegu i ledu ocenjuju i planinarski usponi (pristupi) na vrhove preko 3500m nadmorske visine tokom cele godine, ali i vrhovi preko 2000 m.n.v tokom zimskog perioda. Svako ko se bavio ovakvim usponima zna da oni predstavljaju vrhunsko planinarenje ali ne i vrhunski alpinizam. Ova tvrdnja se najbolje može videti kada se po važećem pravilniku PSS o bodovanju alpinističkih smerova izboduje npr. izlaz na Savin kuk (Durmitor) zimi, Denali leti ili Everest po južnom ili severnom grebenu van sezone monsuna. Savin kuk nosi 2.9 bodova, Denali 175.16,  dok Everest 319.69 bodova, sa druge strane po važećem pravilniku PSS o kategorizaciji sportista može se videti da za sticanje zvanja medjunarodnog sportiste u alpinizmu treba da za jednu godinu skupiti 1120 bodova. Što jasno ukazuje da penjaje Everesta kao planinarske ture nije mala stvar ali ne i dovoljna da bi se dobilo zvanje medjunarodnog sportiste, pored Everesta nephodno je da se u istoj godini uradi još četiri slična pristupa na vrhove preko 8000 metara da bi prema važećem pravilniku PSS postali alpinista međunarodnog ranga, a da se pri tom držite isključivo tehnike hodanja. Međutim u disciplini visokogorstvo je ovakav jedan uspon na Denali, Everest, itd. sam po sebi dovoljan za sticanje zvanja i privilegije vrhunskog sportiste. Što je samo po sebi pravni presedan jer u okviru iste kuće (PSS) postoje dva pravilnika koja regulišu istu stvar na kontradiktorne načine, stari realnog kriterijuma (alpinistički) i novi bez kriterijuma (visokogorski).

Uvođenjem visokogorstva kao discipline u planinarstvo u poslednjih deset godina krenulo se jednim čudnim putem koji meni lično nije jasan. Ako se želelo pošto poto da podigne broj rangiranih sportista kako bi savez ušao u višu kategoriju sportova, u tome se uspelo ali šta se sve drugo narušilo i koliko štete na duge staze napravljeno? Šta se dešava sa vrhunskim sportistima visokogorcima koji stavrno veruju da taj trud koji su uložili je dovoljan za vrhunsko bavljenje sportom i kakvu poruku oni prenose mladima. Potom, otvaranju vrata za manipulacije na relaciji vlasnika firme za organizuju planinarskih pohoda u visoke planine i njihovih vodiča koji se plaćaju preko budžeta republike Srbije,a ne od sredstava koji su ljudi uplatili za takav jedan aranžman, itd. Svako ko želi da sazna nešto više na ovu temu treba da se samo malo raspita oko sebe.
Visokogorstvo kao disciplina je ušlo u sopstveni začarani krug od 5-10 vrhova, što i ne bi bilo veliki problem da ne troši energiju i resurse klasičnog planinarstva, takmičarskih disciplina i ozbiljnih aktivnosti u okviru PSS. 

Po pitanju člana 51. grupisanjem "tehničkih" planinarskih disciplina pod jednu komisiju dodatno bi unazadili rad ovih disciplina (alpinizma i sportskog penjanja). Kao bivši predsednik komisije za alpinizam PSS, a siguran sam da i većina vas odlično zna koliko energije je neophodno da bi se određena zamisao sprovela u delo i to okružen sa ljudima koji imaju iste ciljeve. Spajanjem alpinizma u kom dominira netakmičarski duh i sportskog penjanja u kom dominira takmičarski duh bilo bi spajanje nespojivog. Istorijski gledano, sportsko penjanje je sport koji je nastao iz alpinizma krajem osamdesetih ali se početkom devedesetih jasno odvojio svuda u svetu od alpinizma upravo zbog tih enormnih idejnih razlika i po tom pitanju nema nikakvih dilema. 
Primer za ovoko nelogično spajanje bi bilo kao kada bi u atletici spajali trkačke (sprint, prepone, stipl, itd) i skakačke discipline (skok u dalj, vis) pod jedno sa obrazloženjem da obe sadrže tehniku trčanja.

********************************************************************************
Члан 51
Планинарско спортске активности у Савезу се обављају кроз рад стручних и организационих комисија.
Стручне комисије су:
-   комисије за изворне планинарске дисциплине,
-   комисије за техничке планинарске дисциплине,
-   комисија за спелеологију,
-   комисија за експедиције,
-   комисија за обуку и усавршавање планинарских знања и вештина,
-   комисија за превентиву и безбедност у планинама,
-   комисија за Службу водича.
Организационе комисије су:
-   комисија за планинарске објекте и терене,
-   комисија за заштиту природе планина,
-   комисија за архив,
-   комисија за награде, признања и категоризацију
-   комисија за маркетиншку делатност,
-   комисија за рад са младима.
**********************************************************************************
Ovde nema razloga da ponovo pobrajam sve specijalizovane komisije koje su do sada postojale i koje treba da nastave sa svojim radom, a da se jedino izbaci komisija za ekspedicionizam, pošto sam predhodno objasnio i podsetio da je to taktika penjaja. 

Sa svim gore navedenim, molim vas da još jednom revidirate svoj predlog jer se bojim da će ovakav statut nastaviti usporavanje razvoja alpinizma kao i ostalih planinarskih disciplina, a  dovešće i do daljeg podsmevanja među sportskom javnošću čitajući ove pojmove kojim se brkaju osnove u sportskoj nauci. 
Podsmeh koji sam do sad često čuo od ljudi iz MOS-a bio je na temu "seniora" vrhuskih sportista, koji se osim u PSS javljaju samo još i u maketarstvu.

p.s. Poznato mi je da je Skupština zakazana za 18.02.2012 god ali je predlog statuta došao do mene pre četiri dana i da je ovo bio minimalan rok za koji sam mogao da razmislim, da se raspitam i saznam da nisu zvanično pitane stručne komisije poput Komisije za alpinizam PSS i na kraju da napišem svoj komentar.


S' nadom da PSS kao unija više hiljada punoletnih ljudi koji na isti način vole planine može biti primer uređenosti svojoj zemlji.

Ukoliko treba neka dodatna objašnjenja ili pomoć molim da me kontaktirate.

Srdačan pozdrav,
Siniša Vujić

уторак, 21. фебруар 2012.

Водопад Скакало на Манастирици

јан.2009. Видљива сва три скока са претећом рупом на врху. 
После пар зима чекања, коначно нам је пошло за руком да водимо колико толико оформљен и последњи, највиши скок дивчибарског водопада и тиме га целог спојимо.
Доње две каскаде попете су пре пар година, међутим ове зиме остале су не пењиве због обилних снежних падавина које су их потпуно затрпале.
Што се последњег скока тиче, десна излазна варијанта била је превише опасна за вођење. Текућа вода Манастирице је не само стањила већ и озбиљно одвојила у том делу лед од стене. Са друге стране, леви излаз довољно је био очуван за алатке али не и за ледне клинове тако да је дрво добро дошло у помоћ за последња међуосигурања.
Према критеријумима водича за Ледно пењање по Словенији, мислим да водопад на Дивчибарама без проблема залужује оцену II/3-4, 50м.
Иако нема критеријум за 4, ова оцена би требала највише да стоји због опасности при изласку са врха слапа.
Сана на врху слапа

понедељак, 13. фебруар 2012.

Ледено доба :)

Чувар плаже у зимском периоду ;)
Једна од ретко формираних турно тура око, преко језера и кроз шуму на Ади, ових дана је у пуном сјају (С1, 7-10км).
А, тек кафаница после свега! :)
Језером; турјаш Зоран Гамбирожа 

  

петак, 10. фебруар 2012.

Нешто о дивљим коњима по Столовима


Још једна изненађујуће лепа турно тура по Столовима јужно од Краљева. Технички лака С1 али физички захтевна, нарочито ако има доста снега на путу. Од села Каменица (маркери: чесма, продавница и кафана) до врха (1375м) има око 10км и 1000м висинске разлике.
Доњих 5 км пролази се углавном кроз листопадну шуму младице, док је друга половина по отвореном гребену на којем царују дивљи коњи. :)
У име (нас) дивљих коња: "Живело исељавање села и насељавање градова!"
Гребеном
"Дивља" екипа: Милош - Дуги, Сана и моја маленкост иза фотоапарата
Овај пут догурали до коте 1150м, мнооогооо ладно бејаше! ;)

уторак, 7. фебруар 2012.

Мањинов



Мањинов смер, Горњачка клусура
Пре него је нападао нови, проверили смо да којим чудом комбинација јужне стене и минуса нису направили смрзнутокашасти снег добар за комбинацију. Међутим снег се није дао преварити те је убедљиво остао сув. Пењање је свакако било лепо, занимљиво и другачије од летњег.
Од зимске опреме осим рукавица, коришћене су дерезе у последњем цугу, док је цепин мање више остао не примећен (сувишан).


Мањинов (100м висине или око 180м дужине)  у сувом пењању носи оцену II/III док за зиму
би могао да има и М3/М4. 


петак, 3. фебруар 2012.

3.фебруар 2011

На данашњи дан пре годину дана страдали су пењући слапове велики пријатељи Милан Саватић и Владимир Филиповић.
Фића у стени Мојстровке, Јулијски алпи
Миланац на спусту са Миџора, Стара планина
Имао сам велику срећу да сам их познавао.
Слава им.